Zasluge: “Hodač po žici”, Roberto Weigand

Teresa Albano, službenica za ekonomske poslove u Uredu koordinatora OESS-ovih ekonomskih i ekoloških aktivnosti i viša voditeljica projekta E-MINDFUL; Stefano Volpicelli, sociolog, član Multidisciplinarne radne grupe projekta E-MINDFUL

Budući da je 2022. bila godina izazova, sezonske sam praznike provela ‘maratonski gledajući’ na svom kauču: filmove, TV serije, crtiće, uključujući i reklame. Neki su zaokupili moju pažnju više od drugih: Zelena knjiga (Green Book) , inspirisana istinitom pričom o turneji ‘Deep South’ po SAD-u iz 1962. koju su izveli afroamerički pijanist Don Shirley i talijanski američki izbacivač i kasnije glumac Frank “Tony Lip” Vallelonga, koji je služio kao Shirleyev vozač i tjelohranitelj. Film je dobio ime po ‘The Negro Motorist Green Book’, vodiču za afroameričke putnike koji je objavio Victor Hugo Green od 1936. do 1966., dajući prijedloge o motelima, restoranima i benzinskim pumpama koje bi služile Afroamerikancima u državama koje provode rasnu segregaciju u južnim Sjedinjenim Državama.

Osim Zelene knjige, istinski sam uživala u TV seriji Bangla dostupnoj na talijanskom Rai Playu, preuzetoj iz istoimenog filma “Bangla”, dobitnika nagrade Donatello — svojevrsnog talijanskog Oscara — za najbolji film i najbolju režiju. Smješteni u današnji, multietnički Rim — u popularnu četvrt Torpignattara — film i TV serija pričaju priču o Phaimu i Aziji, dva različita svijeta koji su na prvi pogled nespojivi. On je Musliman i ukorijenjen u bengalskoj porodičnoj tradiciji, a ona je ateist i kći rastavljenih roditelja. Ipak, uprkos svemu, poput modernih Romea i Julije, oni se vole, ali…..

Ne želim spoilere jer ovo je preporuka za gledanje filma i/ili TV serije, ali oba su ponudila ugodnu, a ponekad i uznemirujuću inspiraciju o temi integracije migranata u primajuće zajednice. Ono što filmovi stavljaju u prvi plan je ključno pitanje: šta je integracija? Zaista, ovo je važno pitanje budući da je osnovni cilj projekta E-MINDFUL pružiti smjernice o tome kako se doprinos migranata društvima domaćinima može komunicirati na načine koji mogu odjeknuti izvan dominantne polarizacije, ne kao ‘prijetnja’, a ne ni kao ‘žrtve’. Opća namjera je poticanje na uzajamno razumijevanje i priznavanje u prilog društvenoj koheziji i ekonomskom prosperitetu.

Šta je to integracija?

Koji su ključni uslovi koji njeguju zajednice u kojima svi osjećaju pripadnost? Prema Univerzitetu Ujedinjenih naroda: “…..Ne postoji jasna definicija riječi ‘integracija ‘ , uprkos uobičajenoj upotrebi te riječi” (UNU/CRIS i Allied Consultants, 2002.).

Prije nekoliko godina, proveden je istraživački projekt koji je uključivao niz intervjua sa kreatorima politika sa namjerom da se istraži značenje pojma integracije. Iz odgovora je bilo vidljivo kako se ‘integracija’ može različito shvaćati u različitim kontekstima, od ‘asimilacije’ do ‘multikulturalizma’. U nastojanju da pruži smjernice, Evropska unija razvila je konceptualizaciju integracije kao ” dvosmjernog procesa koji uključuje uzajamnu prilagodbu migranata i društva domaćina “, što može ponuditi korisne perspektive za raspravu o tome šta u svakodnevnom životu znači uspostaviti novi dom na mjestu koje je nepoznato i ponekad daleko od svega na što smo navikli.

Dvosmjerni proces

Čini se da konceptualni okvir “dvosmjernog procesa” potvrđuje dinamičan međuodnos između migranata i društva domaćina. Ovo implicira uzajamnu prilagodbu kroz koju se dva faktora jednadžbe jednako modificiraju i stvaraju društveno okruženje koje je novo u poređenju sa izvornim. Da bi se ovaj proces odvijao na najskladniji način, evidentno je da je potreban preduslov: položaj ‘simetrije’ između migrantskog i društva domaćina.

Iz koje perspektive treba posmatrati ovu simetriju?

Prvo, kombinacija zakonodavnih i političkih okvira, provedbenih praksi i usluga prilagođenih potrebama koje omogućuju i migrantima i zajednicama koje primaju, posebno grupama u ranjivim situacijama, pristup prilikama da privrjeđuju i učestvuju u društvenim, ekonomskim, kulturnim i vjerskim aspektima života. Ovo ‘okruženje koje pruža mogućnost’ također bi trebalo uključivati pristup fizičkim prostorima koji imaju društveni, politički, vjerski i kulturni karakter. Ovaj element nazvat ćemo ‘hardverska’ ili ‘materijalna’ komponenta integracije.

Drugo, ’emocionalni stav’ koji omogućuje strancima i drugim ljudima u ranjivim situacijama da se osjećaju prihvaćeno i dobrodošlo kao ‘vrijedne osobe’. Zahvaljujući ovom emocionalnom stavu, razlike se mogu preoblikovati kao dodatne koristi za ‘novo’ društvo, dok se krhkosti prihvaćaju i rješavaju sa osjećajem solidarnosti i ‘zajedništva’. Kao takav, ovaj element ćemo nazvati ‘softver’ ili ‘nematerijalna’ komponenta integracije.

Kako integracija može i

i u prilog svima

Evidentno je da, kao i za računar, bez odgovarajućeg hardvera, softver ne može raditi i obrnuto. Za razvoj sve sofisticiranijeg softvera koji može riješiti zahtjevnije izazove, potrebno je biti opremljen odgovarajućim hardverom. Dinamična interakcija između migranata i zajednica koje ih primaju može se odvijati glatko samo kada su materijalni elementi — politike i prakse — i nematerijalni elementi — stavovi — usklađeni i njegovani kako bi se društvo i privreda obnovili „dvosmjernim procesom”. U ovoj smo dinamici svi zajedno — starosjedioci i pridošlice, građani i migranti — jer su marginalizacija i krhkosti zajedničke svima. Kada se ove komponente zaglave ili ometaju jedna drugu, i migranti i starosjedioci na kraju žive kao da hodaju po žici, u nesigurnoj ravnoteži između svjetla i tame, neizvjesnosti i sigurnosti.

Razvijanje pripovijedanja i narativa koji mogu njegovati ‘nematerijalni’ element integracije izazov je koji je projekt E-MINDFUL prihvatio. Nacionalne multidisciplinarne kreativne grupe sada razvijaju prototipove informativnih kampanja koje žele prenijeti poruke zajedništva, gdje se individualni identiteti dinamički oblikuju zahvaljujući susretima sa drugima, posebno migrantima. Jer nas čine susreti koje ostvarujemo.