Pridružite nam se u sticanju znanja o stavovima, migracijama i još mnogo toga, tokom trajanja projekta… Danas je fokus na dobrovoljnim i migracijama koje pokreću ekonomski razlozi.
Asimilacija: Jednosmjerni politički pristup integraciji pri čemu etnička ili društvena grupa — obično manjina — usvaja kulturne prakse druge, obično one većinske etničke ili društvene grupe. Asimilacija uključuje subsumiranje jezika, tradicije, vrijednosti, običaja i ponašanja što obično dovodi do toga da se asimilirana strana manje društveno razlikuje od ostalih članova društva primatelja.
Bilateralni sporazum o radu (eng. Bilateral Labour Agreement – BLA) je alat koji države često koriste kako bi regulisale migraciju radne snage između dvije zemlje. BLA se generalno shvata kao „ugovorni aranžmani između dvije države za formalizovanje principa i procedura za regulisanje međudržavnih migracija radne snage“. Različiti izbori institucionalnog upravljanja migracijama radne snage imaju prednosti i mane o kojima rasprava nadilazi okvire ovog e-pojmovnika. Više informacija može se naći u OSCE-ovom „Priručniku o promovisanju efikasne politike migracije radne snage u zemljama porijekla i odredišta“.
Dezinformacije se shvaćaju kao „svi oblici lažnih, netačnih ili obmanjujućih informacija osmišljenih, prezentiranih i promoviranih da namjerno nanose štetu javnosti ili da ostvare zaradu“, Evropska komisija, Kodeks prakse o dezinformacijama, 2018.
Društvena kohezija: Iako ne postoji jedna univerzalna definicija, socijalna kohezija se obično povezuje sa pojmovima kao što su “solidarnost”, “zajedništvo”, “tolerancija” i “harmoničan suživot” i odnosi se na društveni poredak u određenom društvu ili zajednici na temelju zajedničke vizije i osjećaja pripadnosti za sve zajednice; gdje se cijeni i pozitivno vrednuje raznolikost porijekla i okolnosti ljudi; oni iz različitih sredina imaju slične životne mogućnosti; i razvijaju se snažni i pozitivni odnosi između ljudi iz različitih sredina na radnom mjestu, u školama i unutar susjedstva.
Dugoročnim migracijama se smatra „odlazak u drugu zemlju radi zasnivanja radnog odnosa na period duži od godinu dana i, u većini slučajeva, na neodređeno vrijeme“.. Dugoročne migracije su često povezane sa strukturalnom potražnjom za određenim specifičnim vještinama na tržištu rada zemlje odredišta.
Ekonomske migracije, „kretanje osobe ili grupe osoba preko međunarodne granice motivisano isključivo ili prvenstveno ekonomskim razlozima“
Govoru mržnje nedostaje univerzalna definicija prema međunarodnom pravu o ljudskim pravima, ali se pojam općenito shvaća kao ” bilo koja vrsta komunikacije u govoru, pisanju ili ponašanju , koja napada ili koristi pežorativni ili diskriminirajući jezik u odnosu na osobu ili grupu na osnovu porijekla, vjere, etničke pripadnosti, nacionalnosti, rase, boje kože, spol, ili drugog faktora identiteta . ( Strategija i akcijski plan Ujedinjenih naroda protiv govora mržnje, 2019.)
Integracija: Iako ne postoji univerzalna definicija integracije, ona se obično povezuje sa dvosmjernim procesom uzajamne prilagodbe između migranata i društava u kojima žive, pri čemu su migranti uključeni u društveni, ekonomski, kulturni i politički život primajuće zajednica. Povlači skup zajedničkih odgovornosti za migrante i zajednice, te uključuje druge srodne pojmove kao što su socijalna uključenost i socijalna kohezija. Integracija ne podrazumijeva nužno stalni boravak. Međutim, to podrazumijeva razmatranje prava i obveza migranata i društava zemalja tranzita ili odredišta, pristupa različitim vrstama usluga i tržišta rada, te identifikacije i poštivanja temeljnog skupa vrijednosti koje obavezuju migrante i primajuće zajednice u zajedničkoj svrsi. U kontekstu izbjeglica, međutim, lokalna integracija kao trajno rješenje podrazumijevala bi stalni boravak budući da se odnosi na “stalno naseljavanje izbjeglica u zemlji prvog azila, i eventualno dobivanje državljanstva te zemlje” (Visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za izbjeglice, Master Glossary of Terms (2006), str. 14).
Malinformacije se odnose na vijesti i priče koje se temelje na nekim činjenicama ili dokazima, ali su dekontekstualizirane i preuveličane na takav način da izazovu strah, potaknu neprijateljstvo i/ili nanose štetu (Novinarstvo, ‘lažne vijesti’ i dezinformacije: Priručnik za novinarsko obrazovanje i Obuka, UNESCO, 2018).
Multikulturalizam: Model politike integracije koji pozdravlja očuvanje, izražavanje, a ponekad čak i slavljenje kulturne raznolikosti. Ovaj pristup potiče migrante da postanu punopravni članovi društva zadržavajući svoje kulturne identitete. Kombinuje prepoznavanje različitog porijekla, tradicije i načina viđenja svijeta sa određenim univerzalnim vrijednostima, poput vladavine prava ili ravnopravnosti spolova, koje nadjačavaju kulturne razlike i garantuju ista prava za sve. Integracijski odnos se najbolje može opisati kao jedan mozaik koji manjinskim etničkim grupama omogućuje da žive rame uz rame sa većinskim izbornim tijelom.
Netačnim informacijama se mogu nazvati pogrešne informacije koje nisu namjerno varljive. (Visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za izbjeglice, Korištenje društvenih mreža u zaštiti temeljenoj na zajednici: Vodič, https://www.unhcr.org/innovation/wp-content/uploads/2022/02/Factsheet-4.pdf )
Opasan govor je bilo koji oblik izražavanja (kao što je govor, tekst ili slike) koji može povećati rizik od odobravanja ili učešća publike u nasilju protiv pripadnika druge grupe. (Susan Benesch, 2010., https://dangerousspeech.org/about-dangerous-speech/) .
Radne migracije,su ograničene na „kretanje osobe ili grupe osoba sa isključivom svrhom traženja ili zasnivanja radnog odnosa“ i isključuju druge ekonomske aktivnosti poput ulaganja koja se obično smatraju tipičnim oblicima dobrovoljnih migracija.
Radnicima migrantima, „osobama koje treba da budu angažovane, koje jesu angažovane ili su bile angažovane na plaćenom radu u državi čiji nisu državljani“, je dozvoljeno da uđu u zemlje odredišta u skladu s državnim imigracionim propisima, s ciljem bavljenja različitim oblicima subordiniranog, kao i samostalnog rada, kako je navedeno u čl. 2.2 Konvencije UN-a o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih porodica.
Štetan govor može se općenito definirati kao zakonski definiran govor mržnje i poticanje na mržnju, kao i oblici diskriminirajućeg govora koji nisu u skladu sa pravnim standardima. (Donzelli , Suprotstavljanje štetnom govoru na internetu. (Ne)učinkovite strategije i dužnost protugovora , 2021.)
Štetan govor može se općenito definirati kao zakonski definiran govor mržnje i poticanje na mržnju, kao i oblici diskriminirajućeg govora koji nisu u skladu sa pravnim standardima. (Donzelli , Suprotstavljanje štetnom govoru na internetu. (Ne)učinkovite strategije i dužnost protugovora , 2021.)
Privremene migracije zahtijevaju da državne vlasti razviju posebne okvire za regulaciju „trajnosti zapošljavanja u inostranstvu dužeg od tri mjeseca, ali kraćeg od godinu dana“. Privremene migracije su obično odgovarajući odgovor na specifične, vremenski ograničene potrebe tržišta rada zemalja odredišta. Privremeni porast potražnje za određenim dobrima može opravdati potrebu za zapošljavanjem novih radnika radi povećanja proizvodnje tih dobara.
Sezonske migracije su tipičan primjer privremenih migracija, a definišu se kao „kretanje osoba radi zasnivanja radnog odnosa koje se dešava samo tokom jednog dijela godine“. Sektori poljoprivrede i turizma se obično u velikoj mjeri oslanjaju na sezonske radnike. Periodični tokovi migracija izazvani vremenskim ograničenjima ili sezonskom prirodom zaposlenja mogu dovesti do fenomena koji se naziva kružna migracija a odnosi se na „kontinuirano i ponovljeno kretanje osoba naprijed-nazad između dvije ili više zemalja“.
Socijalna uključenost: Proces poboljšanja sposobnosti, mogućnosti i dostojanstva ljudi koji su u nepovoljnom položaju na temelju svog identiteta, da učestvuju u društvu (Svjetska banka, Inkluzija je važna: Fondacija za zajednički prosperitet (2013.), str. 4.) . Među grupama koje bi mogle biti isključene na temelju njihova identiteta, Svjetska banka primjećuje da sa povećanjem kretanja ljudi unutar zemalja i preko granica: „identitet grupa migranata i pojedinaca dobio je posebnu pažnju, posebno u razvijenim zemljama, koji se bore s načinima integracije nestarosjedilaca.” (Svjetska banka, Inkluzija je važna: Fondacija za zajednički prosperitet (2013.) str. 6). Tri međusobno povezana područja čine i prepreke i prilike za socijalno uključivanje: 1. (zemljište, stanovanje, rad i krediti) tržišta, 2. usluge (npr. zdravstvo, obrazovanje, socijalna zaštita, transport, voda i sanitacija, energija ili informacije), i 3 fizički prostori koji imaju društveni, politički i kulturni karakter. (ibid., str. 8–13).
Sloboda izražavanja kako je definirana u Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima:“1. Svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu mišljenja te slobodu primanja i prenošenja informacija i ideja bez uplitanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj član ne sprječava države da zahtijevaju licenciranje radiodifuznih, televizijskih ili kinematografskih preduzeća; 2. Ostvarivanje ovih sloboda, budući da sa sobom nosi dužnosti i odgovornosti, može biti podvrgnuto takvim formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama koje su propisane zakonom i potrebne su u demokratskom društvu, u interesu nacionalne sigurnosti, prevencije teritorijalnih nereda ili krivičnih djela, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja otkrivanja podataka primljenih u povjerenju ili radi održavanja autoriteta i nepristranosti pravosuđa.” (Evropska konvencija o ljudskim pravima – član 10.)
Izraz vladanje migracijama (eng. migration governance) obično se veže za „norme i organizacione strukture koje regulišu i oblikuju način na koji države reaguju na međunarodnu migraciju“. Ovaj sveobuhvatni koncept pokušava da obuhvati složeni odnos između “prerogativa država i prava pojedinaca” u odnosu na prava pokreta. Reguliranje transnacionalne migracije – kretanja ljudi iz mjesta uobičajenog boravka preko međunarodne granice – nalazi se na raskršću prava pojedinaca i suverenih prerogativa (prava i privilegija) država.
Dok je pravo pojedinca da napusti vlastitu zemlju priznato u međunarodnom pravu zajedno s pravom na povratak u vlastitu zemlju, prateće pravo na ulazak na teritoriju druge zemlje čvrsto je regulirano nacionalnim zakonima država ulaska ili međudržavnim sporazumima.
Prema savremenom konceptu teritorijalnog suvereniteta, ekskluzivno pravo države je da odredi prijem i isključenje nedržavljana na i sa teritorije na kojoj država vrši svoja suverena ovlaštenja.
Državni zakoni koji regulišu ulazak, boravak i izlazak nedržavljana u zemlji obično se nazivaju „zakoni o imigraciji“, „zakoni koji regulišu status stranaca“, „zakoni koji se odnose na ulazak, boravak i prebivalište stranaca“ i slično. S obzirom na strukturnu asimetriju moći između pojedinaca i država, međunarodne obaveze nastoje da u najvećoj mogućoj mjeri izbalansiraju takav nesrazmjer, predviđajući prvenstveno obaveze država prema osiguravanju humanog i dostojanstvenog tretmana prema migrantima, kao i omogućavanja zaštite osnovnih prava. Države su razvile različite okvire upravljanja – ili pristupe upravljanja migracijama – prema vrstama migracija (pogledati druge stavke pojmovnika). Generalno, države su sklonije saradnji kada jednostrani pristupi pokažu svoje granice u poređenju sa zajedničkim naporima. Uprkos nedavnom, obećavajućem razvoju multilateralnih diskusija o globalnom upravljanju migracijama, ipak ukupnu sliku i dalje karakteriše značajna fragmentacija nadležnosti i nivoa upravljanja, zbog čega je veća koherentnost i transnacionalna saradnja sve potrebnija više nego ikad.
Upravljanje migracijama (eng. migration management) odnosi se na „brojne vladine funkcije unutar nacionalnog sistema za legalno i humano upravljanje prekograničnim migracijama, posebno upravljanje ulaskom i prisustvom stranaca unutar granica države“. Termin takođe ukazuje na „planirani pristup razvoju politika, zakonodavnih i administrativnih odgovora na ključna pitanja migracija“. Dok se „upravljanje migracijama” odnosi na odgovor jedne države, upravljanje migracijama je sveobuhvatniji pojam koji obuhvata dinamičnu interakciju različitih institucija unutar države i odnos na više nivoa između država.
Upravljanje granicama (eng. border governance), koje se naziva i granični menadžment (eng. border management), odnosi se na „zakonodavstvo, politike, planove, strategije, akcione planove i aktivnosti koje se odnose na ulazak i izlazak osoba sa teritorije države, uključujući otkrivanje, spašavanje, presretanje, skrining , intervjuisanje, identifikacija, prijem, upućivanje, pritvor, uklanjanje ili povratak, kao i srodne aktivnosti kao što su obuka, tehnička, finansijska i druga pomoć, uključujući i onu koja se pruža drugim državama”.
Regionalne ekonomske zajednice (eng. Regional Economic communities – REC) su regionalni aranžmani među grupama država u kojima je sloboda kretanja i boravka pojedinaca značajno olakšana. Brzo kretanje studenata, stručnjaka i radnika na različitim nivoima i vrstama vještina omogućava ekonomijama da budu konkurentnije, u svijetu koji karakterizira progresivna liberalizacija trgovine i sve veća integracija ekonomija. Evropska unija (EU) se može smatrati jednim od najnaprednijih primjera ove vrste regionalnih aranžmana, dok se slične inicijative, posebno u kombinaciji sa trgovinskim sporazumima, povećavaju širom svijeta. Primjeri uključuju Evroazijsku ekonomsku uniju (EAEU), Udruženje država jugoistočne Azije (ASEAN), Ekonomsku zajednicu zapadnoafričkih država (ECOWAS), Mercado Común del Sur (MERCOSUR).
Trajna rješenja (obično povezana sa socioekonomskom inkluzijom izbjeglica): bilo koji način na koji se situacija izbjeglica može zadovoljavajuće i trajno riješiti kako bi im se omogućio normalan život. Za interno raseljene osobe, trajno rješenje postiže se kada interno raseljene osobe više nemaju posebne potrebe za pomoći i zaštitom koje su povezane sa njihovim raseljenošću i mogu uživati svoja ljudska prava bez diskriminacije zbog svoje raseljenosti.