G-din Davide Tosco, kreativni producent radijske, televizijske i on-line produkcije se osmišljavanjem modela za angažman publike, multiplatformske kampanje za jačanje svijesti i informisanje, za međunarodne i evropske institucije, javna tijela i emitere.
Ka smislenijim i participativnijim komunikacijskim procesima, izvan stereotipa
Migracije su vrlo osjetljivo i kontroverzno pitanje u javnim raspravama. Mediji imaju veliku odgovornost za to kako se ova tema percipira u javnosti. Postoji širokorasprostranjeno mišljenje da mediji sve više stvaraju pristrasne narative i obmanjujuće prikaze migranata, podstičući na taj način osjećaj nelagode i straha. Polarizovane pozicije koje potiču tradicionalni mediji se često repliciraju i transformišu na još radikalnije načine unutar digitalnog i pejzaža društvenih medija, što doprinosi ubrzanom stvaranju diskursa u kojem je ili sve crno ili sve bijelo. Poriv da se preokrene standardni imidž je od ključne važnosti za očuvanje društvene kohezije i unapređenje dobrobiti svih građana, kako domaćih, tako i pridošlica.
Osmišljavanje novih oblika predstavljanja migracija je izazov s kojim se malo ko odlučuje suočiti
Prepoznavanje ključnih izazova koji ometaju prenošenje tačnih, istinitih i potencijalno zabavnih priča o migracijama je početna tačka za oblikovanje narativa koji su uravnoteženi, zasnovani na činjenicama i emocionalno dirljivi. To je složen i dugotrajan proces, često potkopan ograničenošću resursa dostupnih za istraživanje i razvoj u okviru specifičnog domena medijske produkcije. Urednički prostor posvećen inovativnim komunikacijskim modelima je izuzetno oskudan kad su migranti tema naracije. Stoga oskudica često rezultira informativnim kampanjama koje imaju tendenciju ponavljanja stereotipa potiskivanjem prikaza migranata u svijet folklora ili, još gore, gubitkom kulturalnog identiteta zbog njihovih nastojanja da se prilagode „nama“. U drugim slučajevima, organizacije koje imaju zadatak da ojačaju svijest javnosti o ovom pitanju se ponekad više fokusiraju na poboljšanje vidljivosti vlastitih aktivnosti. Priče o migrantima koje ih prikazuju kao ranjive i pasivne žrtve, koje bježe od siromaštva i nasilja i kojima je potrebno suosjećanje, ili ih prikazuju kao heroje – ističući njihove izuzetne talente – mogu biti podjednako štetne i djelovati protiv ideje „normalizacije“ migracija, protiv dojma zajednice koja je „prirodno“ raznolika. Akademska analiza predstavljanja migranata u medijima je opsežna, ali još uvijek ne može suštinski utjecati ni na politički diskurs, a pogotovo na medijsku arenu. Akademici se obično ne sjete kontaktirati uredništva ili razviti komunikacijske strategije koje mogu pokrenuti prijeko potrebnu kulturalnu transformaciju. Najčešće se njihov doprinos fokusira na savjetovanje već senzibiliziranih institucija koje se bave ovom temom. Fokusiranje na bliske krugove sljedbenika ne stvara utjecaj na širu javnost, a ipak nastavlja biti praksom u mnogim inicijativama za jačanje svijesti.
Profesionalne kampanje pristupa od vrha prema dolje naspram pristupa od dna prema gore i križarskih ratova koje pokreću korisnici
Kampanje pristupa od vrha prema dolje koje finansiraju javna tijela i institucije se bore da sačuvaju publiku koja ih smatra manje pouzdanim, jer često nesvjesno šalju različite oblike paternalističkih poruka. Podsticanje većeg osjećaja autentičnosti putem razmjene poruka između ravnopravnih učesnika u komunikaciji i različitih oblika Sadržaja koji stvaraju korisnici (UGC) ima potencijal stimulacije dijaloga i drugih oblika angažmana. Izvještaji iz prve ruke mogu da predstave perspektive ljudi na direktniji način, ohrabrujući gledaoca da se „približi” i da osjeti emocionalnu vezu sa pričom. Pristupi od dna prema gore i slični participativniji pristupi, koji omogućuju direktan angažman javnosti, iako teško dolaze do prostora u širokom i prezasićenom svijetu sadržaja na mreži, mogu dobiti više pažnje ako se uspije stvoriti „digitalna aerodinamika“. Zbog neformalnog pristupa, vrlo prikladnog u okruženjima društvenih medija, zajednički kreirani narativi omogućavaju publici da izrazi svoje stvarne bojazni i osjećaje o migrantima.
Kvalitet izvještaja iz prve ruke omogućava da ih se percipira kao neposrednije, posebno u okruženju društvenih medija i izvan rigidnih mreža novinarskih priča. Ova vrsta narativa može predstaviti ljudske perspektive na direktniji način zbog istinske privlačnosti i većeg osjećaja blizine koje ovakve priče mogu proizvesti. Lakše je pobuditi empatiju i osjećaj pristupačnosti jer priče iz prve ruke imaju tendenciju da budu direktne i lične, što podstiče gledaoca da se „približi“ i da osjeti emocionalnu vezu s pričom. Uključenošću u stvaranje narativa treba upravljati na adekvatan način, jer će izazvati i pozitivne i negativne reakcije. Ipak, vjerovatnije je da će publika biti “ganuta” u svojoj percepciji ako bude imala aktivnu ulogu u izradi sadržaja.
Proces uključenosti u izradu sadržaja projekta E-MINDFUL
Ovakav način izrade priča nije jednostavan i zahtijeva sposobnost slušanja – što je rijedak kvalitet među komunikatorima – kao i priličnu količinu istraživanja i razvoja koji prate izradu originalnih narativa a mogu da dekonstruišu predrasude. Uspješni modeli društvenih kampanja imaju nekoliko zajedničkih odlučujućih pokretača: kreativnu snagu za osmišljavanje jednostavnih i relevantnih poruka i sposobnost da razviju učinkovite strategije širenja tih poruka kako bi se podstakao angažman publike s fokusom na namjeri pozitivne promjene njihove percepcije. Uz svijest o ovim izazovima, projekat E-MINDFUL djeluje kao mehanizam za učenje i objedinjuje širok spektar iskustava.
Kreativne grupe zemalja koje su uključene bit će odgovorne za osmišljavanje prototipa informativnih kampanja o migrantima. Želja nam je da budu dovoljno hrabri i istraže nove paradigme koje mogu pomoći u oblikovanju poruka koje treba da se čuju u sve zakrčenijem i često neprijateljski nastrojenom medijskom okruženju.