Nadejda Komendantova je viši istraživač i voditeljica grupe za saradnju i transformativno upravljanje na Međunarodnom institutu za analizu primijenjenih sistema, kao i profesorica na Institutu naprednog menadžmenta za naučne studije, tehnologiju i primijenjene razvojne studije u Bocvani (AMISTAD).
Prema Merriam-Webster rječniku, dezinformacije se obično nazivaju netačnim ili lažnim informacijama koje se namjerno šire različitim komunikacijskim kanalima. Dezinformacije nisu nova pojava. Čim je čovječanstvo steklo sposobnost komunikacije, pojavile su se i dezinformacije. No, razvoj digitalnih tehnologija uticao je na širenje dezinformacija, čineći ih gotovo univerzalnim. Sa namjerom da privuku posjetioce na svoje platforme, jedan neprovjeren tweet popularnog “influensera” može uticati na živote ljudi na neočekivane načine.
Digitalne, brze i naizgled spontane društvene mreže ubrzavaju virusno širenje ljudskog emocionalnog izražavanja iskonskih strahova, agresije i prezira. Anonimnost onih koji dijele sadržaj i značajan nedostatak mehanizama sankcioniranja dopuštaju pogrešno predstavljanje poruke, pa čak i diskriminirajuće izjave i govor mržnje prema pojedincima ili grupama ljudi.
Budući da su društvene mreže takvo okruženje nabijeno emocijama, one kultiviraju kognitivni proces koji se obično naziva ’emocionalno rasuđivanje’, prema kojem pojedinci zaključuju da njihova emocionalna reakcija dokazuje da je nešto istina, uprkos suprotnim empirijskim dokazima. Pojam prvi put predstavljen od strane psihijatra, Aarona Becka, emocionalno rasuđivanje stvara ’emocionalnu istinu’, koja može biti u direktnom sukobu sa informacijama utemeljenim na činjenicama. Ovaj kognitivni proces objašnjava kako su društvene mreže uprvo okruženje sklono dezinformacijama, poticanju predrasuda, što rezultira diskriminacijom, netolerancijom prema različitim stavovima i nepravednim tretmanom određenih društvenih grupa.
Migracije su često predmet dezinformacija. Na stavove prema migrantima utiču mišljenja i percepcije koje su, opet, predmet uticaja društvenih mreža. Percepcije prema migrantima su subjektivni konstrukti, koji su osjetljivi ne samo na elemente kao što su socijalizacija, iskustvo, svijest, obrazovanje i moralne norme, već i na informacije. Dok tradicionalni mediji još uvijek nude primarno pasivno iskustvo onima koji konzumiraju informacije, sadržaji na društvenim mrežama izazivaju reakcije u okruženju u kojem bilo ko može komentarisati i izraziti mišljenje o temi o kojoj se raspravlja, stvarajući cijeli tok različitih osjećanja. Osim jednostavnih lajkova, ovi osjećaji oblikuju ’emocionalnu istinu’ koja igra izuzetno važnu ulogu u formiranju predrasuda i pogrešnih predodžbi, budući da daje temelj za popunjavanje praznina u dostupnim informacijama ili za nadomjestak ličnog iskustva koje nedostaje. Ovo objašnjava zašto su migranti, posebno oni koji potječu iz zemalja sa nepoznatom kulturom, suočeni sa više preduvjetnih osuda zbog svog izgleda, odjeće ili načina komunikacije.
Razvoj digitalnih alata koji se bave dezinformacijama na društvenim mrežama može ponuditi mogući pristup rješavanju i suzbijanju širenja dezinformacija. Prema novom istraživanju koje je proveo Međunarodni institut za primijenjenu analizu sistema (IIASA) u okviru projekata CORE i Co-Inform koje finansira Evropska komisija, digitalni alati koji su odgovarajuće razvijeni mogu potaknuti kritičko razmišljanje i skrenuti pažnju na dezinformiranje bez cenzuriranja sadržaja na internetu.
Projekt je testirao digitalne alate kao što su dodatak za browser, dashboard za provjeru činjenica i kanal na Twitteru kako bi se potaknulo kritičko razmišljanje i želja korisnika društvenih mreža da traže više informacija. Ovi alati nude mogućnosti za razotkrivanje dezinformacija tako što će istaknuti činjenicu da informacije možda potiču od izvora koji već ima reputaciju širenja dezinformacija. Cilj alata je prekinuti krug intuitivne reakcije temeljene na ličnim percepcijama ili emocionalnim reakcijama. Oni potiču korisnike interneta na kritičko razmišljanje, traženje više informacija o temi ili vijestima, umjesto da slijede trenutni instinkt da dalje šire potencijalno dezinformirajući sadržaj.
Internet je uticao na svijet informacija na nepredvidive načine, postavljajući dileme oko postizanja ravnoteže između slobode izražavanja i potrebe za sprječavanjem dezinformacija i njihovog štetnog dejstva na pojedince i društvo. Posebno je ključno razviti politike i operativne mjere za povećanje otpornosti korisnika i potrošača na dezinformacije. Umjetna inteligencija može ponuditi održive alate koje vrijedi dodatno istražiti, dok ponovo udvostručuje offline i online napore za obnavljanje i usmjeravanje pažnje na izvore tekstova, slika i videa. Nije to lak zadatak u ovo vrijeme Chat GPT-a i softwarea za kreiranje sadržaja temeljenog na vještačkoj inteligenciji koji se odnedavno infiltrirao u prostor interneta.
