Gospodin Antonio Dante Santangelo je profesor semiotike i semiotike digitalnih kultura na Univerzitetu u Torinu. Kao član italijanske nacionalne multidisciplinarne kreativne grupe za projekat E-MINDFUL, sproveo je istraživanje narativa o migracijama u italijanskom kontekstu.
Kako bi istražio kompleksne faktore koji utiču na stavove prema migrantima, projekat E-MINDFUL namjerava osmisliti prototipe informativnih kampanja o migracijama i testirati ih. Pritom će se procjena uticaja fokusirati na reakcije takozvane „pokretne sredine“, onog segmenta publike koji kao da oscilira između pozitivnih i negativnih stavova.
Namjera je promovirati narative o migracijama koji nadilaze polarizaciju koju ova tema često katalizira, prevladavajući pojednostavljene poruke naspram njih ili stereotipne asocijacije kao što su „migranti-prijetnje-terorizam-invazija”. Kako projekat namjerava razviti poruke i procijeniti njihov utjecaj na transnacionalnom nivou, metoda usvojena u procesu zajedničkog stvaranja nastoji istaći sličnosti i razlike u načinu na koji su migracije i migranti uokvireni u različitim kontekstima i kulturama.
Ideja je da možda postoji nešto univerzalno u stanju onih koji migriraju, što omogućava svakome da shvati značenje svojih izbora i egzistencijalne situacije. Ipak, u svakoj zemlji, predstavljanje takvih univerzalnih uslova može poprimiti različite nijanse. Stoga, kako bi izgradili narative koji mogu prenijeti univerzalnost stanja migranata i koji mogu odjeknuti u Italiji, Srbiji, Njemačkoj ili Bugarskoj, E-MINDFUL pokušava osmisliti priče koje izgledaju slične, ali različite. Slične, jer su zasnovane na istom zajedničkom supstratu. Različiti, jer se fokusiraju na teme i figure koje se mijenjaju, ovisno o nacionalnom kontekstu.
Iako složen, moguće je voditi kreativni proces koji vodi do koncepcije takvih narativa. Usvajanje onoga što se u semiotici naziva ‘generativna metoda za konstrukciju i analizu narativnih tekstova’ (Greimas, 1983; Floch, 1990; Marsciani i Zinna, 1991) osigurava da priče poprime uporedivo značenje u očima i ušima svojih publike bez gubljenja svoje specifičnosti i doprinosa u različitim kulturnim kontekstima. Prema ovom pristupu, značenje svake priče se konstruiše kroz koncentrične krugove. Od vrlo jednostavnog semantičkog jezgra, poznatog kao ‘duboki nivo’, u kojem se suprotstavljaju široke i ‘univerzalne’ vrijednosti, priče se kreću na složenije nivoe. Uzimajući određene pojave i djelujući na dobro definiranim mjestima i situacijama, likovi utjelovljuju te univerzalne vrijednosti, nešto što ih obogaćuje i kontekstualizira, dovodeći u fokus narative koje rađaju.
Prema ovom modelu “značenja narativnih tekstova”, priče koje su naizgled različite jer su smještene u različita vremena i mjesta, fokusiraju se na specifične događaje pojedinih likova, dijele isto strukturalno funkcioniranje i isti “duboki” čvor. Iako zadržavaju svoje značenje, ove priče dijele zajednički značaj, kao da se odnose na duboku vibraciju koja svakog pojedinca pomiče izvan specifičnosti konteksta.
Na primjer: Možemo zamisliti priču o vrijednosti slobode. Na svom najdubljem nivou, priča se može artikulisati oko suprotnosti između slobode i nekog oblika prisile. Prema ovoj dubokoj strukturi biće likovi koji žele da budu slobodni, koji pomažu nekome da bude slobodan ili koji se protive slobodi jer veruju upravo u suprotnu vrijednost. Mogu postojati i dodatni likovi koji ne glume, već samo propovijedaju dobrotu različitih načina pogleda na stvari.
Takvi likovi će odrediti volju, dužnost, moć i nedostatak moći drugih, prema sljedećem obrascu: (D1 JE SPOJEN SA V1) (O1 S1 SE NE MOŽE SPOJITI SA V2) ali (D2 SPOJEN SA V2) (A2 S1 MOŽE SE SPOJITI SA V2). U praksi to znači da će jedan pojedinac (D1), koji vjeruje u određene vrijednosti (V1) i utjelovljuje ih u priči, pokrenuti radnje drugog lika preuzimajući ulogu protivnika (O1) drugog pojedinca (S1), sprečavajući potonjeg da ostvari svoje vrijednosti (V2). Međutim, drugi lik (D2), koji vjeruje u te iste vrijednosti i već ih je za sebe ostvario, utiče na postupke nekog pomagača (A2) S1, tako da se i ovaj može osloboditi i živjeti u skladu s tim vrijednostima.
Ova “duboka” struktura može se povezati s mnogim pričama o slobodi. Ipak, da bi ovi narativi imali smisla, zajednička struktura nije dovoljna. Sama sloboda je generička tema koju treba precizirati: sloboda govora, na primjer, ili sloboda od patrijarhalne kulture, sloboda od represivnog režima, ili sloboda mišljenja, sloboda kretanja, sloboda izbora seksualne orijentacije, itd. on. Osim toga, potrebno je utvrditi gdje se događaji odvijaju, u kojoj eri, kakvu fizionomiju, uključujući estetsku, treba da imaju mjesta i likovi itd. Čitav ovi elementi doprinose „generisanju“ vrijednosti ovakvih narativa, koji mogu dobiti značenja koja su na neki način slična, ali i vrlo različita.
Razlog zašto ova priča odjekuje u zapadnim zemljama je taj što su, prema narativu koji gravitira oko pokreta Me Too i drugih sličnih pokreta, i “naše” žene takođe, dugo bile uključene u slične borbe, koje imaju istu duboku narativnu strukturu, ali variraju na drugim “nivoima” generativnog modela o kojem govorimo u ovom članku. Iako je pokrivanje glave velom samo ponegdje nametnuto, u cijelom svijetu žene i dalje pate zbog patrijarhalne kulture koja je ukorijenjena u vjerskim i tradicionalnim vrijednostima koje im onemogućavaju jednake mogućnosti. Oni, dakle, takođe traže pomoć od muškaraca da ostvare sopstvene vrednosti jednakosti i slobode.
Iz ove perspektive, postoji toliko mnogo primjera koji se mogu donijeti: na svakom mjestu u svijetu borba za slobodu poprima različite konotacije.
Ono što je bitno je da je možda sada jasno kako E-MINDFUL namjerava voditi proces ko-kreiranja prototipa informativnih kampanja: kroz identificiranje dubokih narativnih struktura koje su u osnovi većine priča o migracijama, kako bi one mogle odjeknuti “univerzalno”, pomažući da se gleda na migrante “s drugim očima”, van fikcije umjetno konstruiranih narativa da ih demoniziraju ili viktimiziraju. „Duboko jezgro“ koje će, u skladu sa generativnim modelom, biti kontekstualizovano u kulturama različitih zemalja koje učestvuju u projektu. Na taj način, namjera je da se uspostave odnosno “odgoje” narativi koji su istovremeno univerzalni i partikularni, sposobni da dopru do publike kojoj se obraćaju, ne gubeći iz vida njihova specifična gledišta i lokalne probleme.