Gđa Teresa Albano, službenica za ekonomske poslove u Uredu koordinatora OEBS-ovih ekonomskih i ekoloških aktivnosti i viši menadžer projekta E-MINDFUL.
“Kameni gost” je metaforički izraz, koji ukazuje na nadolazeću, ali nevidljivu prisutnost, nekako neočekivanu, skoro uznemirujuću.
Kada se raspravlja o faktorima koji utiču na stavove prema migrantima, čini se da se uticaj migracione politike posmatra kao “kameni gost”, prisustvo koje svi znaju, ali niko ne imenuje. Istraživanja o stavovima, zapravo, imaju tendenciju da daju prioritet istraživanju pojedinačnih pokretača, kao što su vrijednosti i uvjerenja ili socioekonomski, kulturni i demografski faktori. Ipak, migracione politike igraju ključnu ulogu u oblikovanju okruženja u kojem se stavovi ukorijenjuju i razvijaju. U nekim međunarodnim obvezama one su opisane kao „povoljni uvjeti koji omogućavaju svim migrantima da obogate naša društva svojim ljudskim, ekonomskim i društvenim kapacitetima” (Preambula, Globalni dogovor za sigurnu, urednu i regularnu migraciju, 2018).
Ali kako se ponaša ovaj kameni gost?
Prvi alat je upravljanje prostorom. U vremenima demografskog opadanja i starenja društva, sve više smještajnih kapaciteta ostaje prazno, dok su prihvat i smještaj migranata strukturаlno nedovoljni i neadekvatni. Izbjeglice i migranti obično su grupisani u udaljenim, ruralnim područjima, često u centrima za pritvor ili prihvatnim kampovima, gdje su ili izvan vidokruga – dakle nepostojeći – ili se lako percipiraju kao „krivci“ za neka nedjela.
Iako se rasprostranjeno kretanje redovno dešava decenijama i može se, nažalost, predvidjeti prema brojnim krizama koje se dešavaju, stiče se utisak da su migracije izazvane sukobima i kretanja izazvana progonom iznenadne i neočekivane hitne situacije. Ipak, ove hitne situacije datiraju još od kasnih devedesetih, kada su pad Berlinskog zida i digitalna revolucija ubrzali ekonomsku integraciju u ono što danas nazivamo globalizacijom. Dok su granice za robu i finansijsku imovinu nestale, one su i dalje kamen spoticanja za cirkulaciju pojedinaca, što je za neke nepremostivo. Moć pasoša da dozvoli – ili ne, takvu cirkulaciju, predstavlja novu podjelu u upravljanju transnacionalnim prostorom, između onih koji se mogu brzo kretati između zemalja i biti dio globalnog svijeta, i onih koji to ne mogu.
Drugi alat je jezik. Opisani riječima poput štetočina, bolest ili teret, migranti su prikazani kao manji od ljudi. Dehumanizacija povećava bijes i gađenje, izaziva strahove i nudi plodno tlo za jačanje prostorne segregacije i marginalizacije. Migranti su pretvoreni u obična tijela, ni za šta i na sve spremni, idealna roba za eksploataciju.
U suočavanju s ovom dinamikom, „kameni gost“ je nevidljivo, ali kritično prisustvo. Ima ulogu da osmisli pravila koja ometaju ljude da kruže, uprkos nedostatku radne snage sa različitim nivoima vještina i sve većoj potražnji za talentima. Može osmisliti mjere koje drže pojedince na marginama, u trajnom stanju nesigurnosti. Može podstaći podjele, gađenje i odbacivanje. S druge strane, „kameni gost“ nas može podsjetiti da je potrebna migrantska radna snaga ako zajednice domaćini žele povećati ili održati korak sa svojim životnim standardom. Naglašava da zajednice koje primaju mogu imati koristi od obrazovnih postignuća pridošlica. Ima potencijal da osmisli zajednički prostor u kojem se promoviše dostojanstvo, međusobna tolerancija, razumijevanje i poštovanje prema svima, stvarajući uslove u kojima mi i oni sarađujemo za opšte dobro.
Ipak, u vremenima post-istine i delegitimizacije istraživanja zasnovanog na činjenicama, kreatorima politike, često taocima fiktivnih narativa, nije lako prekinuti začarani krug koji ukazuje na migrante kao na lake žrtve ekonomske recesije i smanjenje sistema socijalne zaštite. U takvom okruženju, odlučnost prevladava nad donošenjem odluka zasnovanih na činjenicama. To je politika emocija, a ne razuma. Narativi o migracijama ukorijenjuju se na ovim osnovama i donose plodove svog hranitelja.
Rad na razradi poruka koje odjekuju kod onih koji još uvijek nisu sigurni u svoja osjećanja i mišljenja prema migrantima sastavni je dio napora ka politikama migracija zasnovanim na dokazima koje mogu iskoristiti društveni, kulturni i inovativni potencijal pridošlica. Zato što „nijedna druga sila – ni trgovina, ni protok kapitala – nema potencijal da transformiše živote na održive, pozitivne načine i u obimu kao što to čini migracija” (Sutherland, 2015).
